Rěčne kućiki

Woble jejo

Njedźelu sej rady popřeju k snědani woble jejko. Znajeće tón wuraz? Jedna so wo zwarjene jejo, někotři wšak praja tak jenož na twjerde zwarjene jejo. Rěčna forma hoble jejo z h na spočatku je typiska za katolski dialekt, tež moja Radworska wowka tak praješe. W słownikach wšak te słowo pod pismikom h njenamakamy, ale pod pismikom w. Tam je zapisane wobli abo woble jejo, a to hladajo na jeho pochad: W nim tči prefiks wob a słowo, kiž je přiwuzne z werbom waleć. Adjektiw wobli je něhdy cyle powšitkownje něšto podołhojte a kulojte woznamjenjał, w słowniku Jurja Hawštyna Swětlika z lěta 1721 mjenowaše so na přikład wjelryba wobla mórska ryba. To nam tež wujasni, čehodla so runje zwarjene jejko mjenuje woble: Wone tež bjez swojeje škorpawy wobchowa swoju owalnu formu, hinak hač hdyž jejko rozklepnjemy a w tyglu spječemy. W narěčach ewangelskeje Hornjeje Łužicy je so wurjekowanje hišće dale wot spisowneje formy woble jejo zdaliło – tam jědźa rady bubljeja abo bubljejka, a te zawěsće runje tak derje słodźa.

Zajimawe je hišće, kajke němske wotpowědniki namakamy w słownikach za hoble abo bubljejo: Njenamakamy tam scyła wuraz „gekochtes Ei“, za to pak zwjetša „Solei“ – to je ze selenej wodu konserwowane woble jejo. Kral pak znaje wuraz „gesottenes Ei“ – „gesotten“ je forma werba „sieden“, a tu smy zaso pola našeho warjeneho jejka.

S. Wölkowa

temy: rěčne wobroty, regionalne rozdźěle w serbšćinje, pochad słowow

klučowe słowa: adjektiw, wurjekowanje, dialekt

hesła: woble jejo, jejo, jejko, gekochtes Ei