Pojac
Njedawno je so mój wuj prašał, hač znaju wuraz pojac. Tak je jeho druhdy mać, moja wowka, jako małeho hólca mjenowała. W słowniku namakamy za pojac němski ekwiwalent „Bajazzo“, někotremužkuli snano znate z opery „Der Bajazzo“. Tutón pochadźa z italskeho pagliaccio, štož je figura w italskej commedia dell’arte. W němskich dialektach je z toho nastało Bajass abo Paias za póstnisku noru abo ze słomu wutykanu a z trundlemi zdrasćenu popu, za tym w kotrym němskim regionje. A w jiddišćinje eksistuje pojaz. Z regionalnych němskich formow smy to drje do serbšćiny jako pojac přewzali. Pojac móže so potajkim wosoba mjenować, kiž je žortna a keklerska kaž clown. W etymologiskim słowniku steji, zo je to tež lubozne pomjenowanje za małe tołste dźěći. Ale tołsty mój wuj jako dźěćo njebě, kaž fota dopokazuja.
L. Šołćic
Themen: Herkunft der Wörter
Schlüsselwörter: Herkunft